Ne zaboravi nikada narode moj, ne zaboravi nikada potoke krvi sto su se slivali niz Bajrica Brdo,

Cvrcku, Poljane, Vinograde i Vrpolja ne zaboravi nikada i nemoj nikad halaliti.

Ne zaboravi mrtve bebe rodjene po nasim seoskim podrumima, ,ubijene iz aviona, PAT-a, PAM-a, boforsa, minobacaca, tenkova, poklane ranjenike u nasim bolnicama, ne zaboravi i nemoj nikada halaliti.

Ne zaboravi nikada moj narode nase oceve, bracu, rodzake, komsije, prijatelje i poznanike, zarobljene u Grabovici, ne zaboravi i nikada ne halali.

Ako smo nekada morali halaliti, vise ne smijemo.

Zakuni se narode moj krvlju rahmetlija nasih i sakatom djecom Vecickom, da halaliti vise nikada neces.

Tko halali, dabogda ga rodjena djeca proklela, jer mi, mi Muslimani ovaj rat nismo zeljeli, ali su nam ga nametnuli, morali smo ratovati iako nismo htjeli, jer nam nije bilo treceg rjesenja ili Dzehenem ili sloboda, kome to nije jasno ni dan danas, nije mu ni mjesto medzu nama.

Pricao sam neki dan sa jednim jaranom, ili bolje receno sa jednim hajvanom.

Otiš'o sam u goste k'o kod starog jarana, da se malo sjetimo naših starih dana.

Živi u Njemackoj u velikom gradu, kaže da se snašao i dobar mu je posao.

Poceo mi pricati o njegovom radu završio fakultet i oženio švabicu mladu

kaže radi u ŠULE predaje matematiku i da sve više zaboravlja bosansku gramatiku.

Stanuje u centru grada, radi kod BANHOFA, iznese nam na sto jednu flašu Smirnofa.

Kaže ide cesto sa familijom na RAJZE, mnogo rijeci na njemacki svaka treca ŠAJSE.

Prica mi o Švabiji i njenim ljepotama, o rijeci Rajni i Frankfurtu na Majni.

Bio je u Americi i na Azurnoj obali, bio je u Španiji i malo u Italiji.

Prica mi o zapadu i njegovim ljepotama, o njihovoj kulturi i nekim divotama.

Najbolji prijatelji švabe su mu sada, njegovim životom sada para vlada.

Putuje po svijetu i tim se ponosi, prica mi o Malti al ni rijeci o Bosni.

Ima li gdje Bosne u toj tvojoj prici, gdje ti je stara raja stari teferici.

Ovog ljeta kaže u Portugal se sprema, u Bosnu mu se ne ide tamo ništa nema.

Ništa ga ne vuce u Bosnu da ide. jer njegova djeca nemaju šta da vide.

Uhvati me muka stomak se prevrno, sunce sija napolju al' meni je sve crno.

Ne mogu da vjerujem za starog jarana, zakleli se Bosni do sudnjega dana.

Izdao je mene i majku Bosnu našu, više mi se ne pije skloni ovu flašu.

Ja živim u Norveskoj, zemlji blagostanja i bogatstva, u kojoj nikad nije bilo ratova.

Al' kod mene u stanu pjeva sevdalinka, sitno veze bosanska harmonika

i od Dine Merlina � Jedna si Jedina.

Bosanska se zastava na balkonu vije,naše stare obicaje održavam ko prije.

U bosansku školu cu svoju djecu da šaljem, i casove istorije o Bosni da im dajem,

neka ne zaborave neka se sjecaju, o njihovom porijeklu, babinom rodnom kraju.

Neka znaju da su mnogi babini jarani, za Bosnu pali i svoje živote dali.

Neka i oni pricaju sinovima svojim,sinovima svojim, unucima mojim,

neka ne zaborave, neka se sjecaju.

Kako možeš bolan Bosnu zaboraviti, kako možeš bolan staru raju ostaviti.

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan.

Sjecaš li se Sarajeva, pijace i Markala, sjecaš li se da je tada cijela Bosna plakala.

Sjecaš li se Srebrenice, Srebrenickih žena i uplakane djece.

Sjecaš li se da ste i vi od rata bježali, sjecaš li se hajvanu i tebe su prognali.

Nisi imao kuda kod sebe te neko primio, tri godine rata kod njega si živio.

Sjecaš li se bolan da ste sve dijelili,zajedno ste plakali, zajedno se veselili.

Oblacio si tudze hlace, tudze košulje, i tudze gace, halal ti sve bilo, al' ti si sve zaboravio.

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan.

Sjecaš li se bolan kad si ranjen bio, kad te mali Ibro na ledjima donio,

sjecaš li se hajvanu da ti je život spasio.

Sjecaš li se svoga komšije sa lijeve strane, koji ti je pomogao da odeš preko grane,

da sebi i familiji obezbjediš bolje dane, i to si zaboravio.

E MOJ BOŠNJO MOJ.

Pricaš mi o Francuskoj prelijepoj državi, pricaš mi o Španijji, Italiji i njihovoj obali.

Kakva bolan Francuska i njena ljepota, više imaju beskucnika nego Bosna stanovnika.

Ne hvali mi njih i njihovu naciju, po Afrike unajmili da naprave reprezentaciju.

Kakva bolan njemacka, kakav bolan Švabo, pola od njih ni sad ne zna ko im je babo.

Kakvi Talijani jebali te oni, predsjednika mafijaš, Silvio Berluskoni.

Glavna hrana njihova to su makaroni, Od Rima pa južnije sve tužnije i ružnije,

tu mafija vlada, jadni narod strada.

Amerika, zemlja debila i Klintona Bila, prosjecna kilaža 150 kila,

zemlja sendvica i brzih restorana, što je za nas užina, njima glavna hrana,

zemlja demokratije, da te zaboli glava, crnci još uvijek traže svoja prava.

A ti mi pricaš o zapadu,

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan.

Imam i ja prijatelja Norvezana, Spanaca, Svaba i Talijana,

iz država svih i sa svih strana i svi me poštuju,

kao stranca i kao Bosanca jer znaju, ako treba dati krvi tu sam prvi,

ali u Bosnu ne smiju dirati, jer za nju sam spreman i klavir zasvirati,

spreman sam da se potucem, nekoga istucem ili deblji kraj izvucem,

jer ja sam se zakleo.

NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN,

jer to je moje, od Kulina bana do današnjeg dana,

to je moje i mojih jarana,

Dok ti budeš u Portugalu na godišnjem odmoru, ja cu biti u Bosni na našem Vecickom moru,

uz jarane stare, zvuke gitare i gajbu pivare, uz roštilj i pice nama lijepo bice.

I uvijek kada se u Bosnu vratim,

obavezno u Ascinicu, Stari Grad svratim, narucim pecenje, sjedem pod bagrenje,

pogledam na kotorsku Gradinu kletu i ponovim zakletvu.

NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN